O nama
Hrvatsko proljeće na drugi način, dvjestotinjak kilometara istočno od središta događanja tog ljeta 1971.g. u neobičnim okolnostima rodi se dijete.
Danas bi to dijete već kao odrastao čovjek progovorio o nesvakidašnjoj tragediji, možda bi se ovo čega čete biti svjedoci moglo nazvati „Hrvatska jesen 2025.“ i nadam se da će te me slijediti ?
Okolnosti koje pratiše dijete pri dolasku na ovaj svijet su doista posebne, navodno bijaše to prvi i nažalost jedini neuspjeli pokušaj ilegalnog abortusa. Kasnije istu „grešku“ dotična nije ponovila, a možda bi i to dijete završilo pod zemljom kao i jedno od djece 1977. godine da čin rođenja nije evidentiran u bolnici?
Dodatni i iz više izvora potvrđeni navodi o tom rođenju jasno govore da je to dijete bilo nepoželjno, a i rođeno je s nedovoljnom težinom navodno oko 1700 – 1900 grama. Bivši bračni partner dotične navodi da je dijete bilo veličine „štuce kruha“, evidentno da dijete ne bi niti preživjelo bez angažmana majke bračnog partnera.
Posebice velikodušnog čina jedne rodice koja je u tom trenutku bila pred porodom svoje kćerke (prvoga djeteta), te je i njezino „majčino mlijeko“ učinilo da to dijete ostane u životu.
Uzmu li se u obzir okolnosti nakon rođenja da ta „biološka majka“ nije htjela dijete niti pogledati a pogotovo uzeti u ruke, jasno dokazuje da tužiteljici rođena a pogotovo ilegalno abortirana djeca ne predstavljaju nikakvu vrijednost.
Osim što je nakon što su rođena djeca počela stvarati od njih svojim manipulativnim radnjama i prevarama uspjela izvući značajnu korist. Doista čovjek ne može shvatiti dok na svojoj koži ne osjeti, što se u psihosomatski ugroženoj osobi može izroditi i koliko zla je dotična u stanju prouzročiti.
Možda je još groznija činjenica da se to sve zlo ne kažnjava, živimo li mi to u vremenu iskrivljenih vrijednosti i nekažnjena zločina ?
Još prije petnaestak godina kada sam imao znatno manje saznanja i dokaza nego što ih trenutno imam, došao sam do zaključka kojega vam zbog racionalnih razloga prenosim u obliku pitanja.
Smatrate li vi dragi pratitelji koji ste upoznati s stanjem pravosuđa u domovini, da je Hrvatska inficirana kriminalom a da je Zagreb inkubator kriminala ?
U cijelosti ćete razumjeti o čemu je riječ kada proučite dokaze s kojima mi je namjera upoznati vas, iako je o dosta toga kroz medije i ranije bilo moguće doznati. Posebice uzimajući u obzir afere koje su djelomično i ranije medijski bile popraćene, kao i javno objavljene izjave nekih pravosudnih djelatnika o naknadama pravnih radnji.
Narodna mudrost ističe da željezo se kuje dok je vruće, u ranoj mladosti dalo bi se naslutiti u kojem će smjeru život tužiteljice ići? Posebice kad je u četvrtom razredu osnovne škole napustila dalje školovanje, što je kasnije „ispravila“ i u jednom danu „završila“ je pet razreda.
Nije ona ništa drugačija od drugih koji su je u sudskim postupcima štitili, ima ih koji su na čudan način uspjeli steći „kvalifikacije“ bar tako papir potvrđuje. Zanimljivi su i dokazi da je njezin „ljubljeni advokat“ dobio navedene kvalifikacije na Bogosloviji Visoko, temeljem navodne postulature koja je valjda trajala godinu dana.
Jednako tako dokazi potvrđuju da je odvjetnik koji je trebao zastupati tuženika u prvoj parnici, navodno dobio kvalifikacije preko određenih poznanstava. Nije li ironično da se neki pravnici školuju i cijelo desetljeće, prije nego li dobiju mogućnost ulaska u svije rada?
Prava priča ustvari obiteljska tragedija započinje dana 25. rujna 1969. godine danom vjenčanja, konkretno bračnom nevjerom i počinjenja koju je mladenka počinila tijekom (njezina) slavlja.
Valjda kako mladenki ne bi bilo dosadno tijekom slavlja pozvala je svoga „gosta“, u trenutku inspiracije tijekom slavlja otišla je s dotičnim „Lijač“ potražiti nekakav zaklonjeni kutak. Tijekom intimnih igrica nailaze gosti slavlja, koji dotične nalaze u neočekivanom položaju.
Naravno te informacije se brzo šire među uzvanicima i također dolaze i do mladoženje. Teško je i shvatiti kako se mladoženja osjećao kad je to čuo, navodno mu je to priopćila rodica R.M. kasnije udata R.L..
Opisana bludna prevara da se i doista dogodila osobno mi je posvjedočio L.P., čovjek koji je doista u društvu rijetko govorio a još manje bi u svom govoru druge spominjao. Ali toga dana imao je potrebu da mi posvjedoči o tuženikovoj majci, rekao je da ne poznaje poštenije, iskrenije i vjernije osobe nego što je ona bila.
Lijepo je to bilo za čuti iako sam o istoj i ranije čuo takvih lijepih riječi, to da nije bilo bolje kućanice i vrijednije domaćice od nje govorilo se i u udaljenim područjima. Nastavio je to što je njezin sin napravio oženivši se, ne samo da je osramotilo njega i njegovu majku nego je to zlo i za cijelu familiju.
Sjećam se riječi a više svjedočenja onih koji su je poznavali i jedna starica prabaka A.M. (koja je bila tetka navedenoj baki) znala bi reći držeći u krilu već u poznim godinama. Troje male djece od jedne do tri godine, rekla bi kako žali djecu koju čuva jer će se djeca s takvom majkom „jako napatiti“.
Zar se u obitelji morala dogoditi još jedna tragedija, nije li dovoljno što je mladoženja ostao bez oca a majka mu bez ljubljenog supruga i prije mladoženjinog rođenja. Odrastao sam u vremenu i okolnostima u kojima se o istini nije smjelo govoriti, a pogotovo što se događalo tijekom drugog svjetskog rata.
Pred sam završetak rata u svibnju 1945.g. majka mladoženje bijaše u blaženom stanju, a otac mu bijaše dijelom povorke koja je vođena prema poljani stradanja Hrvata. Bleiburg je trebalo biti obećano odredište do kojeg nisu stigli, po onome što mi je rečeno oca i majku razdvojiše nakon Slovenske granice. Žene i sve one koji su bili u pratnji vratiše nazad, a mnogi od vojnika ni ne dođoše do ciljanog odredišta.
Teško je i zamisliti što je sve mlada žena s dvadeset godina proživljavala u tim trenucima, pogotovo nakon što je u prosincu 1945.g. rodila dijete. Koje je morala sama podizati i sve roditeljske odgovornosti i obveze preuzeti, gajeći uspomenu na svoga supruga svojemu sinu je darovala svu svoju ljubav. Osim Boga ta dva muškarca (a možda i ja) su bili sve što je imala u životu i naravno poštenje kojega je oličenje.
Što se događalo nakon „peglanja“ vjenčanice ostalo mi je nepoznanica, da li je mladoženja čekao da dotična promjeni životne prioritete ?
Danas je svima koji ih poznaju jasno da je ta zajednica bila čisti promašaj, u kojoj su od djece napravili žrtve svojega nezrelog odnosa.
Mislim na rođenu jednako kao i na ilegalno abortiranu djecu, a sve se to ne bi dogodilo da su shvatili na početku da oni nisu jedno za drugo.
Što se u njezinu umu događalo to možda ni dotična ne zna, kad je ne skrivajući van bračni odnos s „Lijaćem“ nastavila njihovo zajedničko „druženje“. Niti prateći povici kojima su ih mještani pozdravljali nisu im smetali, a pozdravljali su ih riječima „odvede lijać kokošku“.
Navodno dolazio bi biciklom po dotičnu i vozili bi se do naselja Čađavica, koje se nalazi temeljem potvrđenim mi izjava između mjesta Grk i Žeravac (Bosanska Posavina). Gdje su provodili zajedničke trenutke i nakon „obavljena posla“, vratio bi dotičnu na početnu poziciju.
Devet mjeseci nakon bračnog veselja rodi se dijete i da prvo dijete kćerka je rođena u Grk-u i u obiteljskoj kući. Rođenje je bilo 29. lipnja 1970.g. i povezujući tu činjenicu s bračnom prijevarom (datumom), jasno je da je upitno da li je fizički/biološki otac onaj koji se navodi (upisnik).
Nakon nepunih trinaest mjeseci rodi se i drugo dijete jedini sin, rođenje tog djeteta iz nekih razloga ne povezuje se s izvanbračnim aferama. Možda on i jeste sin bračnog partnera, a da li je i to razlog zbog kojeg je tužiteljica osjećala posebnu odbojnost prema njemu?
Kao da je znala da je on onaj koji nikad neće podržati njezine igrice, pokušaja je bilo i neslavno su po nju završili. Da je i njega uspjela likvidirati ne bi njoj bio smetnja, na što ukazuje i dopis kojega je uporno negirala.
Dopis je imao za cilj probuditi savjest kod tužiteljice i okončanje njezinih igrica a što nažalost nije uspjelo. Očito je za njezin spas već prekasno, neka joj bude kad je tako odlučila…
Ne prestaje s izvanbračnim aferama što potvrđuje i izjava obiteljske prijateljice, „ti kao jedini nisi znao da te žena vara“. Poznanici iz tog vremena opisuju još afera, očevidci navode da se sjećaju da je 1972.g. S.M. došao iz Kanade. Navodno je razlog njegova dolaska bio da svoju majku povede sa sobom i u međuvremenu upoznaje tužiteljicu kojoj obećava da će i nju povesti u Kanadu.
Da li zbog zahvalnosti za obećanje ili navike, dotična mu se zahvaljivala na sebi svojstven način. Naravno S.M. ode nazad u Kanadu a dotičnu ne povede sa sobom i prođe devet mjeseci od „druženja“ i rodi se druga kćerka. Uspomene radi ili čega već nadjene djetetu ime da je podsjeća na daleku i nikada posjećenu državu.
P.M. navodi; „S kojim je u njihovim zajedničkim druženjima i ostala trudna, a bila je desetak dana kod njegove bake (A.), čemu su bili očevidci njegova baka A., tetka M., C., K. i mama mu A.M., što su također vidjeli D. i M. T., te M. i J. M. i obitelj J… Kad su pokojna moja majka i baka doznali za to došli su moju bivšu moliti da se vrati kući i donese dovede djecu (M. i M.) kući, na što je ista jako bezobrazno postupila, na način da ih je popljuvala (otjerala k’o pse) te psovala mrtvu majku svima M.“ (familiji).
Zbog navodnog prikrivanja izvanbračnih afera počinila i više ilegalnih abortusa, bivši bračni partner potvrđuje da je 1977.g. počinila i čedomorstvo. Po iskazu svjedoka navodim da je novorođenče zakopala na međi obiteljskog zemljišta, koje se nalazi u selu Grk (Bosanska Posavina).
- godine dotičnoj navodno kad se sagnula da zahvati vode dijete je „ispalo“ iz utrobe, zamislite koliko je bila potresena… Da je dijete stavila u najlonsku vrećicu, a u drugu ruku je uzela lopatu te se uputila prema traktoru. S kojim (traktorom) je njezin bivši bračni partner zaoravao stabljike kukuruza, preostale nakon branja kukuruza. Nakon što je P.M. to vidio „pao mu je mrak na oči“, te se sjeća da kad je došao svijesti već je bio u bolnici u SB.
Ujedno mogu i potvrditi da su djeca rođena u tom braku bila konstantno zanemarivana i da se dotična neprimjereno odnosila prema njima. Pri tome svakako ne treba zanemariti činjenicu, da je nad rođenom djecom vršen pritisak i stvarane su im neugodnosti jer nisu od istog fizičkog oca.
Bivši bračni partner se iznova očituje; „Zatim kad me njezin ljubavnik nokautirao te sam jedva preživio a radi se o mome rođaku I.M., koji mi je čak govorio gdje će ostavit kondome (kad ih je imao vremena koristit), želeći mi na taj način dokazat o kakvoj se osobi radi. To mogu posvjedočiti P.L. i žena mu, te Z. i E.T., koji me je zvao na posao da dođem kući osobno se uvjeriti.“
Druženje koje je bilo navodno nastavak druženja i nakon čedomorstva, jer je s istim začela i dijete koje je 1977.g. samoinicijativno zakopala u zemlju. Na sreću to dijete začeto godinu kasnije je ipak rodila, navodno je dotični tvrdio ako to dijete ne rodi neće moći više rađati.
Ta najmlađa i zadnja rođena kćerka je bila razlogom mnogih priča, koje su jasno potvrđivale navedene afere i što je ujedno potvrdila i „rođakova“ bivša. Koja je navodno o svemu tome znala ali nije smjela ništa govoriti, prvenstveno zbog straha jer se radilo o nasilnoj osobi i u praksi dokazano.
Iznova susrećemo osobe kojima životi djece koja su ubijena u utrobama ništa ne znače, ako samo pogledamo s kolikom se ljubavlju razbacuju ljubitelji mačaka ili pasa, nevjerojatno je s kako malo žara svi drugi „brane“ dječji život. Ta djeca su najnevinija od svih stvorenja.
Bezakonik je došao pokupiti legitimitet za zlo koje radi, a s gnušanjem odbacite to što čini. Isti taj bezakonik ne može od kršćana dobiti legitimitet za zlo koje radi jer bi kršćani time upali u njegov grijeh i prokletstvo. Žena koja ubije dijete koje raste u njezinoj utrobi, ispod njezina srca ubila je i Boga u sebi.
Uostalom bračna partnerica nikad nije niti razvila zdrav odnos prema djeci, što je potvrđivala i svojim zastrašujućim izjavama. „Da je rodila petnaestoro djece i da su nažalost četvoro u životu“, zatim „Od zla roda ne treba ni poroda“ i „Ne treba sepet kraj šporeta“.
Lišavanje roditeljske skrbi
Takozvani, samozvani, fizičko, biološki v.d. (vršitelji dužnosti) roditelji na zemlji, je kategorija koja se evidentno uporno prešućuje ?
Stoga bi svakako trebalo omogućiti kod nepovratno i trajno narušenih odnosa posebice kod pokretanja sudskih sporova roditelj – dijete. Da sud službeno pokreće i postupak lišavanja roditeljske skrbi.
Apsurdno je očekivati da u tijeku i nakon istoga postupka može doći do normalizacije odnosa, stoga bi i navedenu mogućnost trebalo dopustiti. Kao i mjeru udaljavanja iz zajedničkog kućanstva, jer prečesto se događa da djeca postaju žrtve takvih „roditelja“ i sudskog nemara i nebrige.
Veliki je broj onih koji se nazivaju “roditelji” a neljudski, neodgovorno, nehumano i necivilizirano se odnose prema djeci.
Nisu li zločinci posebice zaštićena kategorija u našem društvu, ako postoje razno-razni registri koji su javno dostupni.
Zašto ne bi postojao registar onih koji čine zlo drugima ?
Zakon kaže jedno a institucije ne poduzimaju ništa da djecu doista zaštite.
Ukradena mladost i izgubljeno djetinjstvo
Prijatelji živite svoj život jer drugog na zemlji nećete imati. Ne živi tuđi život jer tko živi tuđi život svojega nema, budite svjesni vremena i prostora u kojem se nalazite. Svjesni budite da svaka priča ima svoju pozadinu i ne dozvolite da vam „kupuju“ vrijeme.