Dana 22. studenog. 2006.g. “ljubljeni advokat” L. M. u ime svoje štićenice, nakon što je pripremio teren podnosi tužbu protiv P. M. O tužbi (priznanja prava vlasništva) I. S. obavještava P. M., koji mu faksom iz Švedske vraća potpisanu punomoć (20.12.2006.). Nakon čega vrlo rijetko skoro nikada kontaktira svoga štićenika, samostalno poduzimajući sve radnje vezane za parnicu (P-13132/06). Da bi pokušao izbjeći (skriti) svoju odgovornost niti na jednom ročištu se nije pojavio, niti se očituje o neistinama izrečenim na ročištima. Za što je posjedovao dokaze, prvenstveno dokaz o razvodu braka, kupoprodajne ugovore i ostale potrebne dokaze, a ujedno svojim zamjenicima daje jasne upute o postupanju. 

Darovnim ugovorom 2002.g. P. M. meni (M.M.) vraća dio moje imovine, 2003.g. ja P. M. darujem Mercedes a također i kamion s poluprikolicom, znači prije podnošenja tužbe.     Očito pogodovanje svjedoka, koji su svojim neistinitim iskazima jednako kao i sudac   (M. P. F.) ne skrivajući pristranost pogodovali tužiteljstvu. Koju sam nakon više telefonskih poziva kontaktirao i službenim putem, dostavljajući dokaze bitne za parnicu. Upućeni prijedlozi sutkinji da me se uključi u parnicu, jer nisam saslušan kao svjedok iako su se obje parnične strane složile nije prihvaćen. 

Zanemarena je činjenica da sam u vrijeme podnošenja tužbe bio suvlasnik predmetne nekretnine. Kao i činjenica da sam od 2002.g. jedini ulagao novac i gradio/dograđivao, uvećavajući na taj način ukupnu vrijednost imovine. Stoga nitko od njih ne može prisvajati moje vlasništvo, pogotovo što nisu ustanovili koji su to dio “zajedno” stekli. P. M. tužiteljici ništa nije priznao, niti to može jer je nekretnina u Zagrebu nastala nakon njihovog razvoda braka. Tužba je pokrenuta krajem 2006. a P. M. mi je temeljem darovnog ugovora, 2002.g. vratio dio mojega vlasništva ujedno bi to predstavljalo kršenje navedenog ugovora (posebice čl. VI).